Ako se pisac zaljubi u tebe, nikad ne umres.

Pisma mom prijatelju.

23.10.2013.

what a slut time is. she screws everybody!

Sinoc sam ostala dugo nad knjigom. Uvijek ucim zadnji dan, i uvijek govorim da ima vremene. Iako sam svjesna da vremena neamam. Imam ambiciozne ciljeve za buducnost, i opet se ne trudim maksimalno. Test iz prve pomoci sam uradila solidno. Grijesila sam na sitnicama, koje mi, nadam se, nece oduzeti puno bodova. Posto sam uradila test dobro, nagradila sam se, tako sto sam duboko zasla u svijet The Fault in our stars. Dugo nisam bila ocarana sa knjigom. Volim nacin na koji me je poptpuno preuzela i ispunila sa radoscu, uzitkom. Iako znam da je tragicna (moja najdraza pisateljica Jodi Picoult je napisala kritiku)nastavljam citati pohlepno, dok mi se suze kotrljaju niz obraze. Procitala sam knjigu od Harukija Mukaramija (ne znam naslov na bosanskom jeziku) i odlucila sam da mrzim muskarce. Prikazani su realno. I prije sam ih valjda vidjela nerealno xD Ali dobro, niti zene nisu nista bolje. Na kraju on gleda u kisu, povrijedjen, sto me je nekako zadovoljilo. Hm, kad vec govorim o zenama i muskarcima..Jos malo cu biti punoljetna. Zena sam! Haha! I umorna. Sutra Boo2 slavi rodjendan. Big girl. Anyway, htjela sam da negdje ispustim svoje uzbudjenje i odvojim se od knjige, jer ne zelim da je procitam u jednom dahu! Laku noc.

23.09.2013.

Happy Sloversary!

Na danjasni dan sam, prije godinu dana sjedila u autu i gledala kako se obrisi mog voljenog Bihaca, gube iza mene. Znala sam da ce se moj zivot u samo par sati promijeniti, a ja nisam najbolje prilagodljiva u novom okruzenju. Pa, moj zivot se nije toliko promijenio, koliko sam ja. I ako je tome razlog ova drzava, sretna sam. Jer sam postala bolja osoba. Valjda. Jutros me je L.O zagrlio kad je dosao u skolu. Rekao je da mi mirise dzemper i onda smo vodili debatu o tome kako ce biti moj momak, samo ako mi napravi police za knjige. L.S misli da mu se svidjam, ali mi smo potpuno razliciti. Jos uvijek vjerujem da je gej. Boze, ima hlace boje dinje. Ili to mozda govorim kako ne bih postojala mogucnost da mi se svidja. I mozda mi se nesvjesno svidja. S. Freud, jedan od oceva psihologije je rekao da imamo svjesni i nesvjesni (pokusala sam googlati nesvjesni-nesvjeTni, oprostite mi ako se varam) dio misli. I mozda L.O plovi u mom nesvjesnom moru. Skrenula sam sa teme. Podijelila sam s njim cokoladicu danas, ali rekao je da ce mi napraviti policu. Imali smo tjelesni i ponosna sam na sebe jer sam uspjela trcati 15 minuta bez pauza. I s tim isprljala svoju najdrazu novu majicu, koju sam dobila od Bajage. DA, BAJAGA MI JE POSLAO MAJICU I AUTOGRAM! Ah, zivot je lijep kad si babysitter. Na psihijatricni njegi sam se javila da objasnim proces zdravstvene njege i neke cure su mi se smijale zbog moj smijesnog slovenskog jezika. I nastavila sam govoriti o knjigi koju sam procitala, a profesorica nije ( ha ha ha!) znajuci da se ne trebam nervirati oko toga, jer nakon svega, ja govorim tri jezika, i procitala sam vise knjiga nego sto ce ih one procitati u zivotu. Tako se tjesim, iako potajno kujem osvetu. Anyway, jucer sam razgovarala sa E.P, i uvjeravala me je da sam romanticna. Ja jesam umjereno romanticna, ali na old time nacin. I ona je uporna u necemu, sto ja smatram ruznom osobinom. Romanticnost je kao herpes. Ljigava.

15.09.2013.

Ana i Vronski!

Skola je zvanicno pocela! Dobili smo 4 nova ucenika, ugh! Kakva je slucajnost da pored toliko ljudi, u ogromnoj skoli, bas Loner guy upadne u moj razred. Postalo je i vise nego cudno. Kad pricam na psihologiji (sto je jako cesto, ipak mi je najdrazi predmet), okrene se i gleda me, kao da ga zanima. Mislila sam da mu kazem da ima jako prijatan glas (stvarno ima) za osobu koja tako malo govori. Boo1 i Boo2 su uporne da pricam s njim. Ali ne mogu... Svaki put kad se odlucim da cu ga pitati je li dobio sifru od razrednog emaila, izgubim se. Nisam ona djevojka koja se trese kad treba da prica sa momkom, ali on je tako...poseban. Ne znam sta misli, a uvijek je u svojim mislima. Uglavnom, skola je pocela! Ove godine imam psihiatricnu njegu kao izborni predmet, ali nazalost necu dobiti znanje koje zelim. Profesorica je diplomirana akuserka, nema pojma o psihijatriji. Rekla je "ako je osoba bipolarna"! To je apsolutno isto kao kad bi rekla da je neko ko ima rak, "rakav". Toliko o uzbudjenju. Ali makar imam u novembru prakticni dio, sto znaci da idem u Psihiatricnu kliniku! Danas sam cuvala Saru, zaspala je (na podu) sto mi je omogucilo tiho putovanje u srce Moskve! Uspjela sam procitati 20-ak stranica Ane Karenine, bas u dijelu kad se Ana i Vronski upoznaju. Kad se je Sara probudila, morala sam da idem u svijet Zvonka i Hello Kitty.

31.08.2013.

Buducnost.

Svi moji prijatelji se pokrecu, zive. Jedino ja stojim na jednom mjestu. Zaljubljuju se, stecu nova prijateljstva, izlaze, provode najbolje ljeto svog zivota... A ja, imam samo svoje knjige, dvije naporne sestre, mamu koja dug niz godina vara mog oca, koji crnci u drugoj drzavi za nas kruh. Dovraga, imam 18 godina. Premlada sam da bih razmisljala kako necu moci izdrazati sav pritisak, zato radije razmisljam kako cu uskoro zavrsiti skolu. Studirati psihologiju, imati svoj stan sa viktorijanskim namjestajem, veliku knjiznicu. Ustat cu u 3 sata ujutro i napiti se vode i bicu glasna! Hodat cu gola i slusati muziku koju zelim. Kuhat cu sta zelim i slikati u svom ateljeu. Bicu sama, i sretna.

31.08.2013.

And if you're still breathing, you're the lucky ones. 'Cause most of us are heaving through corrupted lungs.

Slusam djecu kako trce niz ulicu sa psom koji cvili. Slusam muhu koja mi uporno zuji oko uha. Slusam M.-in glas koji dopire iz kuhinje. Kad bih mjerila u decibelima, cini mi se da bi njen glas imao 120 dB, sto je glasnije od tipicnog rock koncerta. Bolno je. Galami jer je riba preprzena, kuhinja uprljana. Napravila sam je kao iz reklame! Ali kad imas dvije sestre, sa nepostojecim kulinarskim vjestinama... Jedino sto zelim da slusam u ovom trenutku,je Bon Iver. Daje mi snagu da pomislim da mogu da se iscupam iz ovog ostecenog tijela, i poletim. Moja soba je tijesna. Ljudi koji su prije zivjeli tu, digli su zid u jednoj sobi i time je prepolovili na dva dijela - dvije sobe. U drugoj je moja mladja sestra. Uvijek smo dijelile sobu, spavale u istom krevetu. Uvijek sam igrala ulogu dezurnog cuvara, osudjenog da pazi na malu djevojcicu koja mjesecari. Sad imam svoj mir, u nekim mjerama. Jos uvijek nas povezuje prozor, kako bi njena soba bila prozracena.. ah zasto pisem o tome?! Sve sto sam htjela, je doci ovdje je pustiti svoje misli, da se rijesim tereta. Iako je tijesna, najvaznije je sto imam. Mogu upaliti lampu i citati, kasno u noc. Kad legnem na krevet i pogledam kroz prozor vidim nebo u vrhove brda. Izgleda kao da sam bliza slobodi. To je plus za zivljenje u zgradi. Moja starije sestra kaze da su svi krivi, osim mene. Da kad bi neko slusao sa strane, ja bih bila zrtva, iako i ja grijesim. I grijesim. Uzasna sam osoba. Histericna sam, ponekad hladna, bezosjecajna. Cak i sa suzama u ocima, tako sam hladna. Nestrpljiva. Zeljna slobode i tisine. Znas,sanjala sam kako pronalazim potpuno nov svijet ispod obicne drvene stepenice. (vjerovatno zato sto sam zaspala uz The Chronicles of Narnia) Sanjam da sam na mjestu gdje nema modernog zivota. Ne cuju se vozovi (kazem vozovi, jer sam tako blizu zeljeznicke pruge, proklete zeljeznicke pruge!), nigdje ne strse ogromne zgrade sa golim, kamenim kipovima. Tisina.


<< 10/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
1313

Powered by Blogger.ba